Ustav Republike Hrvatske PDF Free Download

Ustav Republike Hrvatske PDF Download Info

Ustav Republike Hrvatske PDF Free Download, The Croatian Parliament Promulgated The Constitution Of The Republic Of Croatia, Which Is Available For Free Download In Pdf Format. Wikipedia

Ustav Republike Hrvatske PDF Free Download

Izražavajući Tisućljetnu Nacionalnu Samobitnost I Državnu Opstojnost Hrvatskoga Naroda, Potvrđenu Slijedom Ukupnoga Povijesnoga Zbivanja U Različitim Državnim Oblicima Te Održanjem I Razvitkom Državotvorne Misli O Povijesnom Pravu Hrvatskoga Naroda Na Punu Državnu Suverenost, Što Se Očitovalo:

– U Stvaranju Hrvatskih Kneževina U Vii. Stoljeću;

– U Srednjovjekovnoj Samostalnoj Državi Hrvatskoj Utemeljenoj U Ix. Stoljeću;

– U Kraljevstvu Hrvata Uspostavljenome U X. Stoljeću;

– U Održanju Hrvatskoga Državnog Subjektiviteta U Hrvatsko-ugarskoj Personalnoj Uniji;

– U Samostalnoj I Suverenoj Odluci Hrvatskoga Sabora Godine 1527. O Izboru Kralja Iz Habsburške Dinastije;

– U Samostalnoj I Suverenoj Odluci Hrvatskoga Sabora O Pragmatičnoj Sankciji Iz Godine 1712.;

– U Zaključcima Hrvatskoga Sabora Godine 1848. O Obnovi Cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske Pod Banskom Vlašću, Na Temelju Povijesnoga, Državnoga I Prirodnoga Prava Hrvatskog Naroda;

– U Hrvatsko-ugarskoj Nagodbi 1868. Godine O Uređenju Odnosa Između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske I Slavonije I Kraljevine Ugarske Na Temelju Pravnih Tradicija Obiju Država I Pragmatičke Sankcije Iz Godine 1712.;

– U Odluci Hrvatskoga Sabora 29. Listopada Godine 1918. O Raskidanju Državnopravnih Odnosa Hrvatske S Austro-ugarskom Te O Istodobnu Pristupanju Samostalne Hrvatske, S Pozivom Na Povijesno I Prirodno Nacionalno Pravo, Državi Slovenaca, Hrvata I Srba, Proglašenoj Na Dotadašnjem Teritoriju Habsburške Monarhije;

– U Činjenici Da Odluku Narodnoga Vijeća Države Shs O Ujedinjenju Sa Srbijom I Crnom Gorom U Kraljevini Srba, Hrvata I Slovenaca (1. Prosinca 1918. Godine), Poslije (3. Listopada 1929. Godine) Proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski Sabor Nikada Nije Sankcionirao;

– U Osnutku Banovine Hrvatske Godine 1939. Kojom Je Obnovljena Hrvatska Državna Samobitnost U Kraljevini Jugoslaviji;

– U Uspostavi Temelja Državne Suverenosti U Razdoblju Drugoga Svjetskog Rata, Izraženoj Nasuprot Proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) U Odlukama Zemaljskoga Antifašističkog Vijeća Narodnog Oslobođenja Hrvatske (1943.), A Potom U Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) I Poslije U Ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), Na Povijesnoj Prekretnici Odbacivanja Komunističkog Sustava I Promjena Međunarodnog Poretka U Europi, Hrvatski Je Narod Na Prvim Demokratskim Izborima (Godine 1990.), Slobodno Izraženom Voljom Potvrdio Svoju Tisućgodišnju Državnu Samobitnost.

– U Novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) I Pobjedi Hrvatskog Naroda I Hrvatskih Branitelja U Pravednom, Legitimnom, Obrambenom I Oslobodilačkom Domovinskom Ratu (1991. – 1995.) Kojima Je Hrvatski Narod Iskazao Svoju Odlučnost I Spremnost Za Uspostavu I Očuvanje Republike Hrvatske Kao Samostalne I Nezavisne, Suverene I Demokratske Države.

Polazeći Od Iznesenih Povijesnih Činjenica, Te Općeprihvaćenih Načela U Suvremenu Svijetu I Neotuđivosti I Nedjeljivosti, Neprenosivosti I Nepotrošivosti Prava Na Samoodređenje I Državnu Suverenost Hrvatskog Naroda, Uključujući I Neokrnjeno Pravo Na Odcjepljenje I Udruživanje, Kao Osnovnih Preduvjeta Za Mir I Stabilnost Međunarodnog Poretka, Republika Hrvatska Ustanovljuje Se Kao Nacionalna Država Hrvatskoga Naroda I Država Pripadnika Nacionalnih Manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca I Drugih, Koji Su Njezini Državljani, Kojima Se Jamči Ravnopravnost S Građanima Hrvatske Narodnosti I Ostvarivanje Nacionalnih Prava U Skladu S Demokratskim Normama Oun-a I Zemalja Slobodnoga Svijeta.

Poštujući, Na Slobodnim Izborima Odlučno Izraženu Volju Hrvatskoga Naroda I Svih Građana, Republika Hrvatska Oblikuje Se I Razvija Kao Suverena I Demokratska Država U Kojoj Se Jamče I Osiguravaju Ravnopravnost, Slobode I Prava Čovjeka I Državljanina, Te Promiče Njihov Gospodarski I Kulturni Napredak I Socijalno Blagostanje.

(Napomena: Numeracija Članaka U Pročišćenom Tekstu Jednako Kao Kod Ustavnog Suda, A Različito Od Nn)

Ii. Temeljne Odredbe
Članak 1.

Republika Hrvatska Jedinstvena Je I Nedjeljiva Demokratska I Socijalna Država.

U Republici Hrvatskoj Vlast Proizlazi Iz Naroda I Pripada Narodu Kao Zajednici Slobodnih I Ravnopravnih Državljana.

Narod Ostvaruje Vlast Izborom Svojih Predstavnika I Neposrednim Odlučivanjem.

Članak 2.

Suverenitet Republike Hrvatske Neotuđiv Je, Nedjeljiv I Neprenosiv.

Suverenitet Republike Hrvatske Prostire Se Nad Njezinim Kopnenim Područjem, Rijekama, Jezerima, Prokopima, Unutrašnjim Morskim Vodama, Teritorijalnim Morem Te Zračnim Prostorom Iznad Tih Područja.

Republika Hrvatska Ostvaruje, U Skladu S Međunarodnim Pravom, Suverena Prava I Jurisdikciju U Morskim Područjima I U Podmorju Jadranskoga Mora Izvan Državnoga Područja Do Granica Sa Susjedima.

Hrvatski Sabor Ili Narod Neposredno, Samostalno, U Skladu S Ustavom I Zakonom, Odlučuje:

– O Uređivanju Gospodarskih, Pravnih I Političkih Odnosa U Republici Hrvatskoj;

– O Očuvanju Prirodnog I Kulturnog Bogatstva I Korištenju Njime;

– O Udruživanju U Saveze S Drugim Državama.

Saveze S Drugim Državama Republika Hrvatska Sklapa Zadržavajući Suvereno Pravo Da Sama Odlučuje O Prenesenim Ovlastima I Pravo Da Slobodno Iz Njih Istupa.

Članak 3.

Sloboda, Jednakost, Nacionalna Ravnopravnost I Ravnopravnost Spolova, Mirotvorstvo, Socijalna Pravda, Poštivanje Prava Čovjeka, Nepovredivost Vlasništva, Očuvanje Prirode I Čovjekova Okoliša, Vladavina Prava I Demokratski Višestranački Sustav Najviše Su Vrednote Ustavnog Poretka Republike Hrvatske I Temelj Za Tumačenje Ustava.

Članak 4.

U Republici Hrvatskoj Državna Je Vlast Ustrojena Na Načelu Diobe Vlasti Na Zakonodavnu, Izvršnu I Sudbenu A Ograničena Je Ustavom Zajamčenim Pravom Na Lokalnu I Područnu (Regionalnu) Samoupravu.

Načelo Diobe Vlasti Uključuje Oblike Međusobne Suradnje I Uzajamne Provjere Nositelja Vlasti Propisane Ustavom I Zakonom.

Članak 5.

U Republici Hrvatskoj Zakoni Moraju Biti U Suglasnosti S Ustavom, A Ostali Propisi I S Ustavom I Sa Zakonom.

Svatko Je Dužan Držati Se Ustava I Prava I Poštivati Pravni Poredak Republike Hrvatske.

Članak 6.

Osnivanje Političkih Stranaka Je Slobodno.

Unutarnje Ustrojstvo Političkih Stranaka Mora Biti Sukladno Temeljnim Ustavnim Demokratskim Načelima.

Stranke Moraju Javno Polagati Račun O Porijeklu Svojih Sredstava I Imovine.

Protuustavne Su Političke Stranke Koje Svojim Programom Ili Nasilnim Djelovanjem Smjeraju Podrivanju Slobodnoga Demokratskog Poretka Ili Ugrožavaju Opstojnost Republike Hrvatske. O Protuustavnosti Odlučuje Ustavni Sud Republike Hrvatske.

Zakonom Se Uređuje Položaj I Financiranje Političkih Stranaka.

Članak 7.

Oružane Snage Republike Hrvatske Štite Njezin Suverenitet I Neovisnost Te Brane Njezinu Teritorijalnu Cjelovitost.

Republici Hrvatskoj Pomoć U Zaštiti Suvereniteta I Neovisnosti Te Obrani Teritorijalne Cjelovitosti Mogu Pružiti I Države Saveznice, U Skladu Sa Sklopljenim Međunarodnim Ugovorima.

Oružane Snage Država Saveznica Mogu Prijeći Granicu I Ući U Republiku Hrvatsku Ili Djelovati Unutar Njezinih Granica U Skladu Sa Sklopljenim Međunarodnim Ugovorima, Na Temelju Odluke Hrvatskoga Sabora, Koju Predlaže Vlada Republike Hrvatske Uz Prethodnu Suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.

Republika Hrvatska Može Pružiti Pomoć Državama Saveznicama U Slučaju Oružanog Napada Na Jednu Ili Više Njih U Skladu Sa Sklopljenim Međunarodnim Ugovorima, Na Temelju Odluke Hrvatskoga Sabora, Koju Predlaže Vlada Republike Hrvatske Uz Prethodnu Suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.

Oružane Snage Republike Hrvatske Mogu Prijeći Njezine Granice Ili Djelovati Preko Njezinih Granica Na Temelju Odluke Hrvatskoga Sabora, Koju Predlaže Vlada Republike Hrvatske Uz Prethodnu Suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.

Odluku Iz Stavka 3., 4. I 5. Ovoga Članka Hrvatski Sabor Donosi Većinom Glasova Svih Zastupnika.

Ako Predsjednik Republike Hrvatske Uskrati Suglasnost Iz Stavka 3., 4. I 5. Ovoga Članka, Hrvatski Sabor Odluku Donosi Dvotrećinskom Većinom Glasova Svih Zastupnika.

Oružane Snage Republike Hrvatske Mogu Prijeći Granice Republike Hrvatske Radi Vježbi I Obuke U Okviru Međunarodnih Organizacija Kojima Je Republika Hrvatska Pristupila Ili Pristupa Na Temelju Međunarodnih Ugovora Te Radi Pružanja Humanitarne Pomoći, Na Temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske Uz Prethodnu Suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.

Oružane Snage Država Saveznica Mogu Prijeći Granice Republike Hrvatske Radi Vježbi I Obuke U Okviru Međunarodnih Organizacija Kojima Je Republika Hrvatska Pristupila Ili Pristupa Na Temelju Međunarodnih Ugovora Te Radi Pružanja Humanitarne Pomoći, Na Temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske Uz Prethodnu Suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske.

U Slučajevima Predviđenim U Člancima 17. I 101. Ustava, Oružane Se Snage Mogu, Ako To Zahtijeva Narav Pogibelji, Koristiti Kao Pomoć Policiji I Drugim Državnim Tijelima.

Oružane Snage Republike Hrvatske Mogu Se Koristiti Kao Pomoć I U Protupožarnoj Zaštiti, Spašavanju I U Nadzoru I Zaštiti Prava Republike Hrvatske Na Moru.

Obrambeno Ustrojstvo, Zapovijedanje, Upravljanje I Demokratski Nadzor Nad Oružanim Snagama Republike Hrvatske Uređuju Se Ustavom I Zakonom.

Članak 8.

Granice Se Republike Hrvatske Mogu Mijenjati Samo Odlukom Hrvatskoga Sabora.

Članak 9.

Hrvatsko Državljanstvo, Njegovo Stjecanje I Prestanak Uređuje Se Zakonom.

Državljanin Republike Hrvatske Ne Može Biti Prognan Iz Republike Hrvatske Niti Mu Se Može Oduzeti Državljanstvo, A Ne Može Biti Ni Izručen Drugoj Državi, Osim Kad Se Mora Izvršiti Odluka O Izručenju Ili Predaji Donesena U Skladu S Međunarodnim Ugovorom Ili Pravnom Stečevinom Europske Unije.

Članak 10.

Republika Hrvatska Štiti Prava I Interese Svojih Državljana Koji Žive Ili Borave U Inozemstvu I Promiče Njihove Veze S Domovinom.

Dijelovima Hrvatskog Naroda U Drugim Državama Jamči Se Osobita Skrb I Zaštita Republike Hrvatske.

Članak 11.

Grb Republike Hrvatske Povijesni Je Hrvatski Grb Čija Je Osnovica 25 Naizmjeničnih Crvenih I Bijelih (Srebrenih) Polja.

Zastava Republike Hrvatske Sastoji Se Od Tri Boje: Crvene, Bijele I Plave, S Povijesnim Hrvatskim Grbom U Sredini.

Himna Je Republike Hrvatske »lijepa Naša Domovino«.

Opis Povijesnoga Hrvatskog Grba I Zastave I Tekst Himne Te Uporaba I Zaštita Tih I Drugih Državnih Znamenja Uređuje Se Zakonom.

Članak 12.

U Republici Hrvatskoj U Službenoj Je Uporabi Hrvatski Jezik I Latinično Pismo.

U Pojedinim Lokalnim Jedinicama Uz Hrvatski Jezik I Latinično Pismo U Službenu Se Uporabu Može Uvesti I Drugi Jezik Te Ćirilično Ili Koje Drugo Pismo Pod Uvjetima Propisanima Zakonom.

Članak 13.

Glavni Je Grad Republike Hrvatske Zagreb.

Zakonom Se Uređuje Položaj, Djelokrug I Ustroj Glavnog Grada Zagreba.

Iii. Zaštita Ljudskih Prava I Temeljnih Sloboda

1. Zajedničke Odredbe
   Članak 14.

Svatko U Republici Hrvatskoj Ima Prava I Slobode, Neovisno O Njegovoj Rasi, Boji Kože, Spolu, Jeziku, Vjeri, Političkom Ili Drugom Uvjerenju, Nacionalnom Ili Socijalnom Podrijetlu, Imovini, Rođenju, Naobrazbi, Društvenom Položaju Ili Drugim Osobinama.

Svi Su Pred Zakonom Jednaki.

Sudska Praksa: Odluka, Rješenje

Članak 15.

U Republici Hrvatskoj Jamči Se Ravnopravnost Pripadnicima Svih Nacionalnih Manjina.

Ravnopravnost I Zaštita Prava Nacionalnih Manjina Uređuje Se Ustavnim Zakonom Koji Se Donosi Po Postupku Za Donošenje Organskih Zakona.

Zakonom Se Može, Pored Općega Biračkog Prava, Pripadnicima Nacionalnih Manjina Osigurati Posebno Pravo Da Biraju Svoje Zastupnike U Hrvatski Sabor.

Pripadnicima Svih Nacionalnih Manjina Jamči Se Sloboda Izražavanja Nacionalne Pripadnosti, Slobodno Služenje Svojim Jezikom I Pismom I Kulturna Autonomija.

Članak 16.

Slobode I Prava Mogu Se Ograničiti Samo Zakonom Da Bi Se Zaštitila Sloboda I Prava Drugih Ljudi Te Pravni Poredak, Javni Moral I Zdravlje.

Svako Ograničenje Slobode Ili Prava Mora Biti Razmjerno Naravi Potrebe Za Ograničenjem U Svakom Pojedinom Slučaju.

Članak 17.

U Doba Ratnog Stanja Ili Neposredne Ugroženosti Neovisnosti I Jedinstvenosti Države, Te Velikih Prirodnih Nepogoda Pojedine Slobode I Prava Zajamčena Ustavom Mogu Se Ograničiti. O Tome Odlučuje Hrvatski Sabor Dvotrećinskom Većinom Svih Zastupnika, A Ako Se Hrvatski Sabor Ne Može Sastati, Na Prijedlog Vlade I Uz Supotpis Predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.

Opseg Ograničenja Mora Biti Primjeren Naravi Pogibelji, A Za Posljedicu Ne Može Imati Nejednakost Osoba S Obzirom Na Rasu, Boju Kože, Spol, Jezik, Vjeru, Nacionalno Ili Socijalno Podrijetlo.

Niti U Slučaju Neposredne Opasnosti Za Opstanak Države Ne Može Se Ograničiti Primjena Odredbi Ustava O Pravu Na Život, Zabrani Mučenja, Surovog Ili Ponižavajućeg Postupanja Ili Kažnjavanja, O Pravnoj Određenosti Kažnjivih Djela I Kazni, Te O Slobodi Misli, Savjesti I Vjeroispovijedi.

Sudska Praksa: Odluka

Članak 18.

Jamči Se Pravo Na Žalbu Protiv Pojedinačnih Pravnih Akata Donesenih U Postupku Prvog Stupnja Pred Sudom Ili Drugim Ovlaštenim Tijelom.

Pravo Na Žalbu Može Biti Iznimno Isključeno U Slučajevima Određenima Zakonom Ako Je Osigurana Druga Pravna Zaštita.

Sudska Praksa: Odluka

Članak 19.

Pojedinačni Akti Državne Uprave I Tijela Koja Imaju Javne Ovlasti Moraju Biti Utemeljeni Na Zakonu.

Zajamčuje Se Sudska Kontrola Zakonitosti Pojedinačnih Akata Upravnih Vlasti I Tijela Koja Imaju Javne Ovlasti.

Sudska Praksa: Rješenje

Članak 20.

Tko Se Ogriješi O Odredbe Ustava O Ljudskim Pravima I Temeljnim Slobodama, Osobno Je Odgovoran I Ne Može Se Opravdati Višim Nalogom.

2. Osobne I Političke Slobode I Prava
   Članak 21.

Svako Ljudsko Biće Ima Pravo Na Život.

U Republici Hrvatskoj Nema Smrtne Kazne.

Članak 22.

Čovjekova Je Sloboda I Osobnost Nepovrediva.

Nikomu Se Ne Smije Oduzeti Ili Ograničiti Sloboda, Osim Kada Je To Određeno Zakonom, O Čemu Odlučuje Sud.

Sudska Praksa: Odluka

Članak 23.

Nitko Ne Smije Biti Podvrgnut Bilo Kakvu Obliku Zlostavljanja Ili, Bez Svoje Privole, Liječničkim Ili Znanstvenim Pokusima.

Sudaka Praksa: Odluka Usrh

Zabranjen Je Prisilni I Obvezatni Rad.

Članak 24.

Nitko Ne Može Biti Uhićen Ili Pritvoren Bez Pisanoga, Sudbenog I Na Zakonu Utemeljenog Naloga. Takav Nalog Mora Biti Pročitan I Uručen Uhićeniku Prilikom Oduzimanja Slobode.

Bez Sudbenoga Naloga Redarstvo Može Uz Obvezu Da Je Odmah Preda Sudu Uhititi Osobu Protiv Koje Postoji Osnovana Sumnja Da Je Počinila Teško Kazneno Djelo Određeno Zakonom. Uhićena Osoba Mora Odmah Na Način Njoj Razumljiv Biti Obaviještena O Razlozima Uhićenja, Te O Svojim Pravima Utvrđenima Zakonom.

Svaka Se Osoba Koja Je Uhićena Ili Pritvorena Ima Pravo Žaliti Sudu, Koji Će Bez Odgode Odlučiti O Zakonitosti Lišenja Slobode.

Sudska Praksa: Odluka

Članak 25.

Sa Svakim Se Uhićenikom I Osuđenikom Mora Postupati Čovječno I Poštivati Njegovo Dostojanstvo.

Sudaka Praksa: Odluka Usrh

Tko Je God Pritvoren I Optužen Zbog Kaznenog Djela, Ima Pravo U Najkraćem Roku, Određenom Zakonom, Biti Izveden Pred Sud I U Zakonskom Roku Oslobođen Ili Osuđen.

Pritvorenik Se, Uz Zakonsko Jamstvo, Može Pustiti Da Se Brani Sa Slobode.

Svatko Tko Je Bio Nezakonito Lišen Slobode Ili Osuđen Ima, U Skladu Sa Zakonom, Pravo Na Odštetu I Javnu Ispriku.

Sudska Praksa: Odluka

Članak 26.

Svi Su Državljani Republike Hrvatske I Stranci Jednaki Pred Sudovima I Drugim Državnim I Inim Tijelima Koja Imaju Javne Ovlasti.

Članak 27.

Odvjetništvo Kao Samostalna I Neovisna Služba Osigurava Svakome Pravnu Pomoć, U Skladu Sa Zakonom.

Članak 28.

Svatko Je Nedužan I Nitko Ga Ne Može Smatrati Krivim Za Kazneno Djelo Dok Mu Se Pravomoćnom Sudskom Presudom Ne Utvrdi Krivnja.

Članak 29.

Svatko Ima Pravo Da Zakonom Ustanovljeni Neovisni I Nepristrani Sud Pravično I U Razumnom Roku Odluči O Njegovim Pravima I Obvezama, Ili O Sumnji Ili Optužbi Zbog Kažnjivog Djela.

U Slučaju Sumnje Ili Optužbe Zbog Kažnjivog Djela Osumnjičenik, Okrivljenik Ili Optuženik Ima Pravo:

– Da U Najkraćem Roku Bude Obaviješten Potanko I Na Jeziku Koji Razumije O Naravi I Razlozima Optužbe Koja Se Diže Protiv Njega I O Dokazima Koji Ga Terete,

– Da Ima Odgovarajuće Vrijeme I Mogućnost Za Pripremu Obrane,

– Na Branitelja I Nesmetano Uspostavljanje Veze S Braniteljem, I S Tim Pravom Mora Biti Upoznat,

– Da Se Brani Sam Ili Uz Branitelja Po Vlastitom Izboru, A Ako Nema Dovoljno Sredstava Da Plati Branitelja, Ima Pravo Na Besplatnog Branitelja Pod Uvjetom Propisanim Zakonom,

– Da Mu Se Sudi U Njegovoj Nazočnosti, Ukoliko Je Dostupan Sudu,

– Da Ispituje Ili Dade Ispitati Svjedoke Optužbe I Da Zahtijeva Da Se Osigura Nazočnost I Ispitivanje Svjedoka Obrane Pod Istim Uvjetima Kao I Svjedoka Optužbe,

– Na Besplatnu Pomoć Tumača Ako Ne Razumije Ili Ne Govori Jezik Koji Se Upotrebljava Na Sudu.

Osumnjičenik, Okrivljenik I Optuženik Ne Smije Se Siliti Da Prizna Krivnju.

Dokazi Pribavljeni Na Nezakonit Način Ne Mogu Se Uporabiti U Sudskom Postupku.

Kazneni Postupak Može Se Pokrenuti Samo Pred Sudom Na Zahtjev Ovlaštenog Tužitelja.

Zaštita Prava Na Suđenje U Razumnom Roku

Sudska Praksa: Odluka, Odluka Usrh, Odluka, Odluka

Članak 30.

Kaznena Osuda Za Teška I Osobito Nečasna Kaznena Djela Može, U Skladu Sa Zakonom, Imati Za Posljedicu Gubitak Stečenih Ili Zabranu Stjecanja Na Određeno Vrijeme Nekih Prava Na Obavljanje Određenih Poslova, Ako To Zahtijeva Zaštita Pravnog Poretka.