Dervis I Smrt PDF Free Download

Dervis I Smrt PDF Download Info

Dervis I Smrt PDF Free Download, Death And The Dervish Novel By Meša Selimović PDF Free Download, Analiza, Likovi, Beleske, Značenje, Mesa Selimovic Citati, Film.

Dervis I Smrt PDF Free Download

Ovu Svoju Priču Počinjem Iz Potrebe Veće Od Koristi I Razloga Da Ostavim Zapis O Sebi, Da Zapišem Bol Razgovora Sa Samim Sobom I U Dalekoj Nadi Da Kad Ostavim Trag Od Tinta Na Ovom Papiru Koji Čeka Kao Izazov, Neko Rješenje Će Se Pronaći Kada Račun Bude Smanjen.

Nisam Siguran Što Će Biti Zapisano, Ali Nešto Od Onoga Što Je Bilo U Meni Ostat Će U Kukama Pisma Kako Ne Bi Nestalo U Kovitlacima Magle, Čineći Da Se Čini Kao Da Se Nikada Nije Dogodilo Ili Da Nisam Naravno Što Se Dogodilo. Moći Ću Vidjeti Sebe Dok Se Mijenjam, Što Je Čudo Za Koje Ne Znam, Ali Mi Se Čini Kao Čudo Da Nisam Uvijek Bio Ovo Što Sam Sada.

Svjestan Sam Da Pišem Na Zamršen Način I Da Mi Se Ruka Trese Kao Rezultat Raspleta Koji Me Čeka I Suđenja Koje Ću Započeti. Svi Sam Prisutni Na Suđenju, Uključujući Suca, Svjedoka I Optuženika. Iskrenost Je Uvjerenje Da Govorimo Istinu (I Tko Se U To Može Uvjeriti? ), A Ima Ih Mnogo I Ne Slažu Se Svi Jedni S Drugima, Stoga Ću Pokušati Biti Pošten Koliko Mogu I Pošten Koliko Itko Može U Svemu Što Radim.

Moje Ime Je Ahmed Nurudin; Dali Su Mi Ga, A Ja Sam To S Ponosom Prihvatio. Sada, Nakon Dugog Vremenskog Razdoblja Tijekom Kojeg Mi Je Postao Poznat Kao Koža, Razmišljam O Njemu S Čuđenjem I Povremeno S Podsmijehom Jer Je Svjetlo Vjere Ponos Koji Nisam Ni Osjetio, A Jesam Donekle Sram. Tko Sam Ja U Svjetlu? Kako Se Obrazujem? Znanje? Više Obrazovanje Čista Srca? Ispravan Način Bez Sumnje? Sve Je Dovedeno U Pitanje, I Kao Rezultat Toga, Ja Više Nisam Šejh Ni Nurudin, Već Samo Ahmed. Sve Što Je Bilo Prije, Sve Pada S Mene, Poput Haljine Ili Oklopa, Ostavljajući Samo Golu Kožu Ili Golog Čovjeka.

Čovjek Je Još Mlad Da Ima Želje, Ali Je Već Star Da Ih Ostvaruje U Ružnoj Dobi Od Četrdeset, Što Sam Ja. Svačiji Nemir Se Zatim Ugasi, Dopuštajući Mu Da Razvije Snagu Kroz Naviku I Osjećaj Sigurnosti U Nemoći Koja Slijedi. U Bujnom Cvatu Tijela, Kada Su Svi Putevi Dobri I Sve Zablude Korisne Kao I Istina, Ja Samo Izvršavam Ono Što Je Trebalo Učiniti Prije Mnogo Vremena. Volio Bih Da Imam Deset Godina Više Da Me Starost Čuva Od Pobuna, Ili Deset Manje Da Me Ne Bude Briga. Budući Da Sam Se Trajno Distancirao Od Toga, Sada Vjerujem Da Je Tridesetogodišnjak Još Uvijek Mlad – Mladost Koja Se Ničega Ne Boji, Čak Ni Sebe.

Čudna Riječ Koju Sam Upotrijebio Bila Je Pobuna. I Spustio Sam Olovku Na Ravnu Crtu Gdje Je Još Uvijek Bila Utisnuta Jedna Prelako Izražena Sumnja. Nikad Prije Nisam Razmišljao O Tome Da Svoju Bol Nazivam Tim Imenom, Dok Joj Nisam Prvi Put Dao To Ime. Gdje Je Nastala Opasna Riječ? Je Li I To Samo Riječ? Pitao Sam Se Ne Bi Li Bilo Bolje Prestati Pisati Kako Ništa Ne Bi Bilo Teže Nego Što Već Jest.

Jer Ako Je Tako, Pisanje Je Nemilosrdan I Sotonski Posao, I Možda Bi Bilo Najbolje Slomiti Pero Od Trske, Pažljivo Zarezati Na Vrhu, Prosuti Neslaganje Na Kamenu Ploču Ispred Tekije I Pustiti Crnu Mrlju. Poslužite Kao Podsjetnik Da To Nikada Više Ne Učinite. Pobuna! Je Li To Samo Misao Ili Samo Riječ? Ako Je To Misao, Ili Je Moja Zabluda Ili Moja Misao. Jao Meni Ako Je Zabluda; Ako Je Stvarno, Boli Me Mnogo Više.

Ali Nemam Drugog Izbora; Mogu Samo Reći Novinama I Sebi. Tako Sam Nastavio Povlačiti Nezaustavljive Linije Koje Su Išle S Desna Na Lijevo, Od Ruba Do Ruba I Od Misli Do Misli, U Dugim Redovima Koji Ostaju Kao Svjedočanstvo Ili Optužbe. Čija Li Je, Veliki Bože, Čija Je To Optužba Da Si Me Prepustio Najvećoj Ljudskoj Muci, Da Se Sam O Sebi Zabavim? U Čiju Korist? Na Mojoj Strani Ili Na Strani Drugih? Međutim, Više Nema Nade; Ovo Je Pisanje Životna Činjenica, Kao Što Je Život Ili Smrt.

Ako Postoji Greška, Moja Je Greška Što Sam Ono Što Jesam I Bit Će Ono Što Mora Biti. Čini Se Da Se Sve U Meni Postupno Mijenja, A Svijet Se Pomiče Zajedno Sa Mnom Jer, Kao Što Sam Prije Rekao, Ako U Meni Postoji Nered, U Svijetu Ne Može Biti Reda. Opet, Obje Ove Stvari Se Događaju Iz Istog Razloga: Želim I Trebam Se Poštovati. Ne Bih Mogao Živjeti Muževnim Životom Bez Toga. Smiješno, Možda, Ali To Mi Ne Smeta Jer Je Čovjek Promjena I Zlo Je Ako Ne Obratimo Pažnju Na Svoju Savjest Kada Se Pojavi. Bio Sam Muškarac S Tim Od Jučer, A Želim Biti Muškarac S Ovim Od Danas, Drugačijim, Možda Naprotiv.

Tekija U Kojoj Stanujem Nalazi Se Na Izlazu Iz Kasabe, Među Crnim I Mračnim Gudurama Koje Zaklanjaju Širinu Neba, Ostavljajući Samo Plavu Prazninu Iznad Mene Kao Oskudnu Milost I Sjećanje Na Prostranstva Ogromnog Neba Moga. Djetinjstvo. Ja Sam Šejh Tekije Mevlevijskog Reda, Najbrojnijeg I Najčišćeg. Ne Volim Ga, Ta Davno Prošla Misao Me Više Proganjai Više, Kao Izgubljena Prilika, Iako Nisam Siguran Kakva.

Riskiram Usporedbu Između Bujnih Šuma Iznad Doma Moga Oca, Polja I Voćnjaka Oko Jezera I Kamenog Tjesnaca U Kojem Smo Tekija I Ja Zarobljeni. Čini Mi Se Da Postoji Mnogo Paralela Između Sužavanja U Meni I Okoline. Tekija Je Lijepa I Prostrana, Smještena Iznad Rijeke Koja Izvire Iz Planina I Probija Se Kroz Stijene. Ima Vrt I Ružičnjak, Odrinu Iznad Verande I Dugi Divan S Mekom Pamučnom Tišinom Koju Čini Još Tišom Žuborenje Rijeke Ispod Nje.

Imućni Alijaga Dani Je Kuću Poklonio Redu Kao Sastajalište Derviša I Mjesto Gdje Bi Potrebiti Našli Utočište Jer Su “Slomljena Srca”. Iako Nismo U Potpunosti Istjerali Sjene Mladih Žena, Uz Pomoć Molitava I Tamjana, Uspjeli Smo Očistiti Grijeh Iz Tog Doma, Vrativši Tekiju U Slavu Svetog Mjesta. Ponekad Se Činilo Da Se Kreću Po Sobama, A Povremeno Se Mogao Osjetiti Njihov Miris.

Tekija I Njena Slava I Njena Svetost, To Sam Bio Ja, Njen Temelj I Njen Krov; Svi Su Znali, Zato To I Ne Krijem, Inače Bi Ovo Pisanje Bila Laž Koju Znam (Za Laž Koju On Ne Zna, Kojom Se Nesvjesno Vara, Nitko Nije Kriv). Sa Mnom Se Razvio U Bastion Vjere; Bez Mene Bi To Bila Kuća S Pet Soba, Slična Ostalima.

Budući Da Je Tekija Bila Posljednja Kuća, Činilo Se Kao Da Je Služila Kao Kasabin Branitelj I Zaštitnik Od Znanih I Neznanih Zala. Međutim, Vrata Su Uvijek Bila Otvorena Kako Bi Svatko Kome Je Bila Potrebna Utjeha I Čišćenje Od Grijeha Mogao Ući, A Mi Smo Ljude Dočekivali Lijepim Riječima Kada Su Dolazili, Iako Ih Je Bilo Manje Nego Prije. Debeli Musebci I Debeli Zid Oko Baaa Učinili Su Našu Osamu Težom I Sigurnijom. I Daleko Manje Od Grijeha. Nemam Ohol Stav Prema Svojoj Službi, Koja Je Doista Vjerna, Potpuna I Poštena Služba. Vjerovao Sam Da Je Moja Odgovornost I Sreća Čuvati Sebe I Druge Od Grijeha. Nadalje, I

Skrivanje Je Besmisleno. Tko Će Zaustaviti Grešne Misli Ako Su Poput Vjetra? I Ne Vjerujem Da Je To Ozbiljno Zlo. Ako Nema Prepreka Koje Treba Savladati, Što Je Pobožnost? Rezonirao Sam Da Ako Čovjek Nije Bog I Ako Je Njegova Moć Ograničena Na Potiskivanje Njegove Prirode, Kakve Bi To Bile Zasluge? Sada Imam Drugačiji Pogled Na To, Ali Neću Spominjati Što Će Se Dogoditi Dok Ne Bude Potrebno. Sve Će Doći Na Svoje Vrijeme. Postoji Papir Na Mojim Koljenima Koji Strpljivo Čeka Da Primi Moj Teret; Ne Uzima Mi To Niti Me Tjera Da Se Osjećam Usamljeno. Preda Mnom Su Mnoge Duge Noći Besanice, Ali Ću Ostvariti Sve Što Trebam; Da, Optužujem I Branim Se. Nema Potrebe Za Žurbom I Vidim Da Postoje Neke Stvari O Kojima Mogu Pisati Upravo Sada, A Možda To Više Nikad Neću Moći.

I Oni Će Doći Na Red Kada Za To Dođe Vrijeme I Budu Imali Želju Reći Drugima. Postoji Neki Red U Toj Gomili, I Uvijek Jedan, Ne Znam Kako, Iskoči Između Ostalih I Izađe Na Svjetlo, Da Se Pohvali, Zadirkuje Ili Utješi. Osjećam Se Kao Da Su Nagomilani U Skladištima Moga Mozga I Vuku Jedni Druge Jer Su Povezani; Nitko Od Njih Ne Živi Sam. Kad Postanu Nestrpljivi Ili Se Guraju Ili Napadaju Jedno Drugo, Čini Se Kao Da Se Boje Progovoriti. Na Kraju Ću Moći Sam Sebi Suditi Jer Sam Jedini U Pitanju, Nitko Drugi, Samo Ja. Za Sve Postoji Vrijeme, Dao Sam Si Ga, A Suđenje Ima Sučeljavanja I Svjedočenja, Pored Kojih Neću Preskočiti. Stojimo Jedno Nasuprot Drugome, Buljimo Jedno U Drugo U Šoku, Više Se Ne Možemo Prepoznati Ni Razumjeti. Svijet Je Odjednom Postao Tajna Za Mene, A Ja Za Svijet.

Da Se Vratim Tekiji I Meni Opet. I Tada I Sada, Obožavao Sam Je. Volim Je Jer Je Postala Slavna Zbog Mene I Jer Je Svjesna Mojih Tajni, Koje Nikada Nikome Nisam Otkrio, A Čuvao Sam Ih Čak Ni Od Sebe. Ona Je Tiha, Čista I Moja. In The Summer, She Smells Like Kaloper; Zimi, Ona Miriše Na Ljuti Snijeg I Vjetar. Iako Je Ljeto, Kiša Noću Pada Na Krovne Crijepove I Slijeva Se Niz Drvene Oluke, Što Je Zloslutni Otpad U Svijetu. Bojim Se Da Ne Prestane I Nadam Se Da Će Sunce Uskoro Izaći. Volim Što Sam Zaštićen Mirom Svoje Dvije Sobe, U Kojima Mogu Biti Sam Kada Se Trebam Odmoriti Daleko Od Ljudi.

Rjeica Mi Je Slična Po Tome Što Je Ponekad Bučna I Suzdržana, Ali Često Tiha I Nečujna. Bila Sam Ja Kriva Kad Su Je Prisilili Da Vozi Vodeno Kolo Kroz Božić I Prisilili Je Da Bude Poslušna I Korisna S Jarkom; Radovao Se Kad Je Natekla, Razbila Ustav I Pobjegla. Bio Sam Svjestan Da Samo Pripitomljene Životinje Melju Žito.

Međutim, U Ovom Slučaju, Prisutnost Golubova Na Tavanu I Činjenica Da Je Hkao Što Kiša Neprestano Pada Danima Dok Ptice Ne Mogu Napustiti Krov Znakovi Su Predstojećeg Dana. Svijeća Tiho Kašlje I Sitne Iskre Štiti Se Od Smrti, A Moja Ruka Kojom Držim Pero Smrzne Se. Gledam U Duge Redove Slova, U Redove Misli, I Ne Znam Jesam Li Ih Ubio Ili Oživio.